06 travnja 2008

Rasplinjač ili fergazer

Pitao me Klaudio jednom prilikom, ne citiram, ali u kontekstu :
"A ti si oduvijek voljela motore....?"

Na što je moj iskreni odgovor: "Stvarno ne znam".

Razlog tome leži djelomično u činjenici da nemam zavidno pamćenje na djetinjstvo, ali opet, želja, htijenja i osjećaja se o/sjećam. A u te kategorije ne mogu smjestiti vožnju motora. Niti auta.
A opet, oko dvadesete, kad je bio red da položim vozački za auto, a ja sam uvijek bila "mala od reda" pa nisam odoljela tom prijedlogu, i bilo mi je logično da položim i vožnju motora.
Jer su mi motori "super".
Tek mi je tada palo na pamet da me ništa ne sprečava da ja STVARNO vozim, da ne ostajem samo pri tome da su mi motori "super".
Da bi bilo smisleno znati što se dešava kada stisnem spojku, ili kuplung, kako kažu dečki. Jer oni tu riječ koriste cijeli život.
Ja ne.
To mene muči. I intrigira.
To što je ono što je meni "SPOJKA" i "RASPLINJAČ", je momcima "KUPLUNG" i "KARBURATOR/FERGAZER".
Zato jer se ja prvi put susrećem sa tim pojmovima, pa ih učim iz knjige, a za dečke je, čini mi se, normalno da su ih naučili nedugo nakon što su dobili autiće sa ispisanim brojevima i oznakama za koje su, znatiželjni kakvi jesu, pitali tate da im objasne što označavaju.
U isto vrijeme, na drugom kraju parka, su se cure hvalile svojim barbikama i natezale je li ljepša kovrčava ili ravna kosa, ovisno o tome kakvu su imale one ili njihove barbike.
Nakon što jednima i drugima dosade spomenute igre, dečki postaju ratnici i ganjaju se oko drveća, a djevojčice šeću mantrasto oko parka i pjevaju popularne pjesme zgodnih lutkica (mislim, pjevačica) sa televizije koje pjevaju o žudnji za nekim tipom.

Takva je situacija bila u mom parku.
Nastavila se tako da sam ja dobila role, a Goran bicikl.

Ctrl+v=
A opet, oko dvadesete, kad je bio red da položim vozački za auto, a ja sam uvijek bila "mala od reda" pa nisam odoljela tom prijedlogu, bilo je logično da položim i vožnju motora.
Jer su mi motori "super".
Tek mi je tada palo na pamet da me ništa ne sprečava da ja STVARNO vozim, da ne ostajem samo pri tome da su mi motori "super".

Nije, dakle, problem u budućoj situaciji, za koju sami odlučujemo kako ćemo razvijati interese, odnosno, taj problem je druge vrste, iako se radi o istom.
Problem je u situaciji u kojoj, kao na početku teksta, ja nisam sigurna volim li ja oduvijek motore. Aute, mehaniku...
Jer mi tamo nije bilo mjesto.
Pa sam se i sama, prilagođavajući se na okolinu, privikavala na "zadane uloge". (Pod navodnicima je jer nikad nisam bila prisiljena izgledati/ponašati se "kao žensko", nego sam "samo" bila obasipana silnim pitanjima i doživljavala čuđenja zato jer jednostavno nisam imala želju činiti spomenuto).
Tako sam, dakle, shvatila da je mjesto žene na motoru IZA, na sissy bar-u,
a mjesto žene u radioni- gola na kalendaru.
U jednom i drugom slučaju služi kao ukras, razonoda i drkalica muškarcu.
Ovo posljednje sam shvatila kasnije...Ranije sam samo imala utisak da ja "tamo", na vozačkoj poziciji ili u radioni, nemam što raditi.
Da tamo jednostavno nije moje mjesto.

Pa tako sada tražim svoje mjesto jer mi se čini da imam puno toga za nadoknaditi, ali i opet sebe otkriti.



Otvorenje



Dok ne dođem do boljih fotki, stavljam svoju skromnu imovinu :)

04 travnja 2008

Još jedna zahvala!

Tvrtki "Pismorad", posebno gospodinu Juri Kraljeviću i angažmanu oko posudbe branika kojeg sam iskoristila za odlaganje opreme kao dio rada.

31 ožujka 2008

Želje i pozdravi! :)

Sama na sebe ponosna

Kao što sam pisala, sad se više vozim pa manje pišem. Zadovoljna sam vožnjom, svaki dan je sve zabavnije pa mi se tako i dogodilo da sam danas na putu za Galženicu ostala bez benzina jer KLE nema prekrasan mjerni instrument tanka :) Pa motor promijeni zvuk, jako bruji, zvuči kao da kašlje ispušne plinove, ne prima gas, usporava i na kraju pri zaustavljanju komotno zaključujem da kočim sa ugašenim motorom koji nema kaj vuć´:) I sve to na Velikogoričkoj, prije skretanja za Odru :)
Trebalo je samo okrenuti na rezervu- nije bilo problema, ali mi je došlo nezgodno i neočekivano.
No, bila sam sretna ko´ tranzistor nakon što sam vozila sa Vargom navečer pa je rekao da je moja prva vožnja s njim(ona do Jakovlja, za koju svima spomene kako sam po Bolonji vozila 40kmh(iako to nije istina, išla sam 60:) i "samo" 3 puta mi se na semaforu ugasio motor:))))u usporedbi sa ovom danas "nebo i zemlja". Drago mi je da uspijevam. Osjećam se sigurno i znam kaj, kad i zakaj radim. To, mislim da je super.

Krštenje

Na kiši.
Prijatelj koji je u klubu, Silverima, me zvao na motorijadu u subotu, na što sam pristala doći, što je bio neizjerno zanimljiv moment jer me na Škorpikovoj ulovila kiŠa, došla sam među hrpu bajkera u svom F.R.P (famoznom reflektirajućem prsluku:) i na kraju, bila mi je to posve nova situacija pošto nikada prije nisam na motorijadi bila trijezna. Tako dugo. Niti pila sok. Niti mineralnu.
Cijela večer mi je bila mnogostruko krštenje :)
Bilo je odlično.

Zahvala

Gazdama birtija u kojima sam snimila neke od fotki za kalendar koji će biti izložen na izložbi!

"G.P.", Karlovac

"D", Karlovac

"ENDURO", Karlovac

"SAN ANTONIO", Sesvete


Postoji još veliki broj divnih "biker friendly" birtija dosljedno uređenih, postoji još par servisa za koje sam čula da imaju suludo dobre reklame, no vozila sam udaljenosti u okviru svojih mogućnosti. Naravno da je percepcija vlastitih mogućnosti uvijek diskutabilna, no ovo je bila procjena koju sam smatrala ispravnom. Dalje od tog me bilo trta :)

24 ožujka 2008

Opal mi je :)

Samo se spustio. Mislim, nije sam, nisu mašine još toliko pametne, radi se o najjednostavnijem nesnalaženju. Mom.
Ulazim dakle u dvorište meke travnate površine, na par mjesta na ulazu su grabice od kamionskih guma, ali ima sasvim dovoljno prostora za prolaz.
Dođem, zaustavljam se, spustim noge, prođu brat i dragi, spuštam u prvu i krećem,
ALI ne krećem!
Pada mi motor.. :)
Kukulele.
Na desnu stranu, samo se spustio. Na sreću, žmigavac nisam zdrobila jer je taman upal u grabicu jednu. Skužim kaj se desilo (jer, majke mi, nisam mislila da bu opal, ja sam se spremala krenut!) pa mu ubijem struju, dragi vidi da nekaj curi, smrdi benzin- priznajem, malo me bilo frka, al me Robi pripitomio kad sam ga nazvala, iberlauf je ključna riječ :)
e,SAd, Goran mi je pričao kako bi bilo pametno da koji put probam podignuti motor sa zemlje, da skužim tehniku i ne brukam se pa sam to krenula radit. Al momci nemaju mira kad vide djevu u nevolji, odmah im se odjeća pretvara u sjajnu odoru, vade svoje mačeve i prijete neprijateljima! Zapomagala sam :" NEMOJTE, NEMOJTE, DAJTE DA BAR PROBAM SAMA!", ali uzalud....Demonstracija snage je bila izvršena i motor je bio osovljen u vertikalu.
Težak je, u ono neš vremena kaj mi je bilo prepušteno da otkrijem koliko je izvedivo podići ga sa poda, činilo se nemoguće.
Za mene.
Mislim da se moram zjačat.
Uostalom, tam po tom imanju kaj smo radili....dečki mogu radit ko budale.
A kad sam im došla uskočit malo, probat kopat jame, Varga mi je izbijao zemlju sa lopate svojom lopatom i kada je on vadio, bacao bi meni po nogama zemlju :) Budala blesava :) Bilo je urnebesno zabavno, ali sam skužila da je to, ah.....surova stvarnost :) Kada žena pokušava obaviti "muški posao", doživljava je se neozbiljno:)

Sigurno, da je situacija takva da je činjenica da sam iskopala jama za cijeli šljivik, prepustili bi mi kopanje, ali ovako, moje ruke su se mogle pozabavit samo rezanjem bršljena.

Iako, kad je padao mrak i morali smo brzo završiti, nitko se nije bunio na moje jame i istovaranje gnojiva. Sama sam se iznenadila koliko mi to ide i koliko mi se sviđa.

Zabavan je bršljen, al kopanje jama je rokenrol!!!


14 ožujka 2008

O jučer.

Čini se da vozim sporije od ostalih vozača. Sad mi, doduše, ne radi kilometar sat, pa niti ne znam koliko je to brzo ili sporo, ali se sjećam ragovora sa starim i burazom u kojem sam ih pitala kako da se odnosim prema tome da svi voze iznad ograničenja i ispada da smetam, jer ja ne idem iznad. Ograničenja.
Pa mi nije jasno točno.... Definitivno ne znam voziti dovoljno dobro da bih išla brže nego je preporučeno, a ujedno je i kažnjivo, što si jednostavno ne mogu priuštiti jer nemam novaca za platiti kazne. Tak i onak se krpam već za benzin.
Sa druge strane, očito je da određenom broju vozača smetam. Što nije nikako dobro.
Autoškole i način na koji se nas vozače nauči voziti(položila sam i auto i motor u prvom pokušaju, što nikako ne znači da znam voziti, ali me svejedno A i B kategorija koštala 7.400kn, što je velik novac) niti ne spominjem jer je ta priča očigledno javno, da prostite, sranje, koje nikom ne smrdi pa se oko toga ništa ne poduzima.
E, sad, od puno sam toga krenula..
Vraćam se na razgovor sa najmilijima mi. Spomenuti mi rekoše da se ne obazirem, nego vozim po ograničenju i onako kako je za mene i ostale najsigurnije(to što oni brzaju nije moj problem, pa zato ne moram zbog njih žuriti).
E, jebiga. Nije to tak.
Nakon idućih par razgovora sa burazom, jedan je bio nakon što sam se razdjevičila, oliti vozila na kiši, sam shvatila da se taj isti najmiliji ne libi pri svakom mi razgovoru spomenuti kako bih trebala voziti brže jer :"Da, super kaj te nije bilo strah i kaj si to odvezla bez frke, ali si vjerojatno smetala ostalim vozačima".
Dakle, moja pozicija je- NE ZNAM VOZITI DOVOLJNO DOBRO DA IZBJEGNEM SRANJE UKOLIKO DO NJEGA DOĐE, ALI SVAKAKO TREBAM UBRZATI JER OSTALI ŽURE NA SVOJE LOKACIJE, A MENI UOPĆE NIJE OPRAVDANJE TRAKA ZA SPORIJE VOZAČE, MAKAR VOŽNJA BILA U OKVIRU OGRANIČENJA, JER JE TO JEDNOSTAVNO SPORO.

NENADJEBIVI VARGA

Na križanju smo, pješke, i prilična je gužva- auti, pješaci i tramvaji. Automobil iz sporedne ulice se treba priključiti u skroz desnu traku na Vukovarskoj. Iza dotičnog se skupilo još dva auta koji čekaju na isto. Vozačica oklijeva i ne kreće. Pošto nisam detaljno vidjela situaciju, ne mogu zaključiti koliko je to bilo izvedivo, odnosno, kojom brzinom su se auti kretali i koliki je bio intenzitet prometa u toj traci. Vozač iza nje trubi. Svi se okreću, ljudi počinju snimati situaciju i Varga komentira :"Viš´, ona se sad baš ne usudi krenut, a ovaj joj radi pritisak i sad bu sudar tak izazvala". Što se, hvala Bogu, nije dogodilo, ali nije niti daleko od istine.

TKO TREBA BITI NA CESTI

O istoj situaciji pričam sa "najmilijima" i usporedila sam to sa npr. školom u kojoj bi bilo neljudski "sporije" dijete tretirati kao da ne spada među "brže", te ga zbog toga pokušati što prije praktično uvjeriti u to kako je jednostavno nesposobno, te ga natjerati da samo odustane. Odgovor na usporedbu je bio da "..je škola obavezna, a autoškola nije. Ne mora svatko baš biti na cesti."
Odgovor stoji.
Stav je upitan.
Ispada da se radi o dva, u osnovi različita pristupa životu.
Jedan je onaj u kojem se strpiš, pričekaš i uskladiš tempo sa najbržima i najsporijima. Krećeš se kroz život uzimajući horizontalu postojanja oko sebe u obzir. Nisi važnija, pametnija, bolja, ljepša, brža, nego si prvenstveno u skladu. Tek onda te osobine postaju kvalitete koje doprinose na ovaj ili onaj način životu. Inače je to za kurac. Koliko ideš naprijed, ispred ostalih, toliko ostaješ sam/a i "đabe si krečio/la".
Kroz drugi pristup se uspoređujemo sa životinjskim principima po kojima slabiji ide van, nema se šta petljat u poslove kojima se bave sposobni.
Retardirani, slijepi, gluhi, ružni, Srbi, homoseksualci,žene sa stavom, svi čudaci, svi "drugi" idu u svoj koš u koji se ne petljamo ako ne moramo i najradije bismo da ne postoji.
Invalidnost, sporost, egzistencija kao "drugi" ili "druga" je nepoželjna. Ako si takav/takva, nije dobro. Ako se rodi takvo dijete- šteta. Velika šteta, cijela obitelj se guši u suzama.
U takvom stavu su sadržani svi fašizmi ovog svijeta. Ljudi nesvjesno odabiru stavljati se u superioran položaj, suditi i birati tko je "bolji". Jednakost ne postoji. "I u znaku jednakosti je jedna crta iznad druge". (Quote potpisa člana adventurer foruma).
Pa tako i u prometu. Preslika većine odnosa.
Pije mi to krv, iskreno.





Sad ne pišem jer vozim. A kad ne vozim, neš´ i napišem

25 veljače 2008

Fotke sa zadnje




Buraza i njegovu dragu nismo uhvatili u opremi, al smo se divili kak imamo dvije mat i dvije sjajne crne kacige. Naravno da nije moglo proć´ bez fotkanja :)


Helmets United :)




23 veljače 2008

Z750s me vozio :)

Ciklus.
Počet ću štovati bubrežnjak kao relikviju. Dušu dao za stezanje trbuha pri menstrualnim tegobama. Niš mi još ni tak pomoglo.

Situacija.

Ni mi se dalo vozit, pa je drug došao po mene.
Vraćamo se od buraza i na Držićevoj se poslije semafora, križanja sa Branimirovom, prestrojavamo iz desne u srednju traku sa priličnim ubrzanjem i u to vrijeme to također krene raditi auto iz lijeve. Bez žmigavca. Brzo smo bili u stiskavcu, ali je Varga dobro odreagirao, pa smo se našli na križanju sa Vukovarskom.
U trenutku kad je spomenuti vozač prolazio pokraj motora, Varga mu je rukom pokazivao znak žmiganja, na što je ovaj odgovorio srednjim prstom. V se raspizdio i htio ga lovit (ego, ego, ego), ali mislim da je presudno bilo što je tank već bio na rezervi.

Psovala bi sad i vrijeđala, al nema smisla.

Z750s.
Tvrd je. I neudoban. Skeri suvozačko, nem ni zamišljala kak je na jurilicama(iako niti nemam apsolutno nikakvu potrebu sjest na koju). Grabe su puno veće nego u stvarnosti :) Koljena su visoko, skvrčena i moram naprezati mišiće nogu da ne bi vozaču istisnula dupe u bubrege. Ne razumijem taj položaj uopće. KLE kraljevski tretira suvozače/ice u usporedbi sa ovom beštijom. Naravno, motori su inače prvenstveno namijenjeni za soliranje, pa zato.
U svakom slučaju, krasno je vozit´ se . ... ..

21 veljače 2008

Stasam :)

Sam išla van opet.....super je sad.....Baš se dobro osjećam. Čak sam se frajerisala jer ne znam gdje mi je nestao reflektirajući pa ne zabavljam izgledom vozače oko sebe :) Na Goricu sam krenula, skrenula na aerodrom pa lijevo desno u Goricu pa nazad za Zagreb. Sam kaj me auti mass pretiču.
Čini mi se da samo autobusi i kamioni poštuju ograničenje.
Vozači su ustvari pravi wannabe anarhisti, kao, jebeš zakon, i to.

Neki dan sam upoznala tipa koji je na prvu djelovao sasvim normalno. A onda sam shvatila da ga uopće ne razumijem. Sa ogromnim osmjehom i blještavim zubima je pričao kako je on počeo voziti:"Ušao sam u Kaptol Kargo sa papirima od kredita i rekao da hoću ER-6n".
Bez položenog vozačkog, bez opreme, odmah na novi motor.
Naravno da su mu prodavači pokušali objasniti da to nije igračka, ali je on kao pravi muškarac na pravoj "Big Boys Toy" sjeo i pokušao krenuti nekih 5 puta, ali mu se motor gasio, a kada je napokon uspio, onda je kružio oko dućana. Da se malo nauči voziti.

Kako sam shvatila iz priča starijih vozača(vozačice baš i nisam upoznala), nekako pametnije ispada krenuti polako i na početku sa rabljenim motorom, jer su vjerojatni padovi(kaže se da se motoristi/ce dijele na one koji su imali pad i one koji nisu). Pa zato on meni djeluje nesuvislo.

On je pričao o hrabrosti, adrenalinu i slično. Rekla sam mu da su to notorne gluposti i da te karakteristike spadaju u neke druge djelatnosti, odnosno one pri kojima ne postoji mogućnost ugrožavanja ljudi oko sebe.

I prijateljici, koja nam je zajednička, sam rekla kako je on tipičan primjerak osobe koju motoristi nazivaju idiotom (naravno da planira kupiti CBR), na što je on odgovorio da sam ja tipičan primjerak onoga što ostali motoristi nazivaju pičkicom.

Pa si ti misli.

I naravno da ga cuga ne smeta pri vožnji: "Onda tek motor ide". Sa istim onim blještavim osmjehom i krasnim velikim očima.

10 veljače 2008

Još jedna..

Malo me prehlada vreba, pa sam mislila doma ostati, ali po mene je došao z750s, i nisam mogla odoljeti! Do Jakovlja, lagana vožnja; siroti frend me na jednom semaforu pozvao do sebe, da mi kaže da "dam malo tog gasa" :) Veli on; "Pa auti me prestižu, kaj je tebi"?
Ja po gradu 40, van grada max80kmh. Ne bi brže. Ne sad još... Ali dobro, imao je strpljenja :)
Super je bila vožnja, samo sam se opustila tek na povratku. Na putu tamo mi je dva puta riknuo.. Spojku prerano pustim, i ode sve u vražju. Na semaforu, naravno.
Tak da reflektirajući stvarno ima smisla, iako primjećujem da je to ljudima predmet sprdnje i čak me odgovaraju od istog.... Ali mislim da nikako nisu u pravu, pa ne reagiram pretjerano.
Toliko.

08 veljače 2008

VOŽNJA! I ČOK. ODNOSNO, GDJE JE? :) :) :) :) :)

U srijedu i četvrtak, iako su bili sunčani dani, nisam mogla odoljeti ponudi dečka da idem s njim u kamionu do Poreča, pa Trogira i nazad, tak da nije bilo niš od vožnje, ali sam danas napokon sjela na kleića i sama "izašla" na cestu.
Situacija- sjedim na ugašenom motoru sa reflektirajućem prslukom ispred kuće i nemam pojma di je čok.
Htjela sam propast´ u zemlju.
Nisam ja imuna na to kaj ´zgledam ko klaunček i još ko kokoš nabadam po prekidačima na volanu....
Uz to bi se pojela od noktiju jer se osjećam tako prokleto nesposobno. Idem vozit prekrasnog kavića i ne znam NAJOSNOVNIJE! Okej, tješim se, do sada me buraz dopeljavo na poligon pa ja ustvari nisam ni imala posla sa čokom ali jebote....
SOS poziv frendu...riješeno. Bože(još ću postat vjernica u takvim situacijama), pa to je nevjerojatno.

Uglavnom, okej je bila vožnja, samo mi je dvaput crko´.. Inače me dost muči kaj kad se zaustavljam, kočim i držim spojku, usput spustim u ono kaj mi se čini da je prva, jer polugica mjenjača ne ide niže, i onda kad pokušavam krenut, ispadne da sam u drugoj ili ako imam vremena prebacivat, da otkrijem di je vražji neutral, onda me zajebava i ne svijetli. Ili ja jednostavno ne mogu prebacit u dotični. Ali mi nije jasno zašto i kako...
Dobro, bar mi još niko´ nije trubio, relativno brzo se snađem.
Mislim da me prsluk spašava.... ...

06 veljače 2008

Zahvala momcima!



...sa Adventurer foruma, koji su me opskrbili brojnim informacijama o lokacijama koje tražim, a posebno zahvaljujem Dariu i Kroku (koje još čak niti ne poznajem), jer su tako čak i na jednoj dnevnoj vožnji usputno napravili fotku jedne takve reklame !

Hvala, dečki, sjajni ste!

04 veljače 2008

Ma, vozila sam!

Instruktor mi se smilovao :) Srela sam ga na poligonu, i žicala da idem iza njega dok je sa učenikom u autu- ispred sam na kraju vozila.. Na savjet iskusnijih sam stavila reflektirajući prsluk (:) i bila urnebesno uočljiva. Pošto on inače sanja o Hayabusi, a do nedavno je vozio Suzukija, jurilicu, onda je njemu bilo super zanimljivo mene odvuć na autocestu( nisam išla prek 90-100kmh, ne osjećam se ugodno) pa me na prvom semaforu pitat jel sam se smrzla i jel me bilo frka :) Iako, moram priznati da i nije koliko sam mislila da bude. Doduše, više nesavladivo nego frka. Kasnije, u razgovoru sa burazom sam saznala da niti on, prije nego kad je sa mnom, nije išao do stotke.
...
No, drago mi je da sam se napokon odvukla na cestu, prešla taj blesavi strah. Naravno da nisam sad neustrašiva, ali sam spremna opet :) Odlično se osjećam. Volim taj motor, baš jako.

Toliko o mojoj vožnji...

Idemo prema doma u subotu i pitam frenda : "Jel da ja vozim", auto je bio u pitanju.
Veli on: "Ne. Čitao sam tvoj blog".

:)))))))))))

01 veljače 2008

Hladno je

Baš je hladno.
Buraz ide na godišnji, pa se molim ljepšem vremenu da napokon vozim.

Ispravak netočnih navoda i dopuna postojećih :)

Na servisu je izvedeno slijedeće;

-ZAMJENA;
Ulja u motoru- getribi
Filtera ulja
Filtera zraka
Svijećica
Antifriza
Ulja u kočnicama
Zadnjih pločica
Prednjih gumica na čeljustima
Zadnje žarulje 21/5 W
Prednje žarulje ubodna 3W (pozicija)
Žarulje od tablice 5W

-PODEŠAVANJE;
Zračnosti ventila
Rasplinjača (smjesa+sinkroniziranje)
Lanca kotača

-PODMAZIVANJE;
Sajli gasa
Sajle čoka
Sajle kvačila
Lanca kotača
Ručice gasa
Maehanizma i gasa na rasplinjaču

-Popravak štop svjetla na koferu
-Čišćenje filtera rashladne tekućine

-PROVJERA;
Semeringa prednjih amortizera
Zračnosti ležaja volana
Ležajeva prednjih i zadnjih kotača
Signalizacije
Membrana rasplinjača
Punjenja akumulatora (rad alternatora)

21 siječnja 2008







ROBI, HVALA NA FOTKAMA! :)



Na vožnji kao suputnica. joj.

Nazvali smo frenda u Turopolju, pa dogovorili da bumo do njega, vizitirat ga :) Prvo je bio dogovor da idemo zajedno dalje, na vožnju, pošto on vozi Z750s, isto Kawasakija, ali sam ja kasno doma došla, pa smo i krenuli kasnije što je rezultiralo vožnjom u sumrak kroz svježu maglu pri povratku.
Uglavnom, slatko je to, ali, vraški mi smeta sjediti iza- hoću ja vozit! Daleko od toga da je meni bilo super, čak, inače me izuzetno strah kad sa burazom nekam idem autom, jer on vozi .... pa, tak kak meni ne odgovara. Baš .... nevoljko sjedam u auto. Na motoru me nije strah. Možda je on oprezniji, a možda se ja samo osjećam sigurnije! Ovo drugo je, ustvari, ziher- jer u autu sam oklopljena, zaštićena, ali na motoru imam veći osjećaj kontrole. Takva sam, pa mi je to potrebno!
I hladno je bilo. Baš hladno! Mislim da je to ono o čemu pričaju iskusniji kada savjetuju dobru opremu, toplu odjeću, spominju bolove u koljenima, pothlađenost i ostalo. Naravno, bila sam u full opremi, ali očito to baš i nije potpuno prilagođeno uvjetima. 70ak km smo prešli, koristili smo i komunikator, za kojeg sam mislila da je nepotreban, ali stvarno mi je draže kad znam "gdje me i zašto vozaju":) Izludila bih da uopće nemam pojma zašto stajemo kad negdje stajemo. Ovak je to pojednostavljeno.

Samo..... kada silazite sa motora, dobro je sjetiti se da ste još uvijek prikopčani, bez obzira kaj vam dupe više nije na sjedalu.... :))))))))

Ni to sve ot servisa bilo, ima još :)

Došle su i svjećice na red..ova gore je, nravno, stara, izvađena. Koliko sam shvatila, to je valjda "najredovitije". Vražje su te male spravice, moram primjetiti... Pri svakom ciklusu od četiri takta, točnije, zero prije G.M.T, oliti gornje mrtve točke, (laički rečeno) bobina našoj svjećici "pošalje" napon, koji ova grune u smjesu(goriva i zraka) i tako nastaje "ekspanzija". Ta snaga potiska zapaljene smjese je ono što je karakteristike SNAGE MOTORA! Znači, to malo, da prostite, djubre:) ima nevjerojatnu odgovornost! Naravno da, pošto pričamo o mehanici, elektrici, sve ima svoju funkciju, ali kad je to tako mala, mala, sitna, dražesna stvarčica...


Na KLEu je trebalo još zamijeniti ulje, provjeriti antifriz, čekirati karburatore i ventile, pošto je motor u "praznom hodu" imao neujednačen ritam.. I Robi nam je sredio ručice, pošto je i na gasu i na spojki bilo lufta pri okretanju.
Ja niti ne mogu primjetiti neku razliku u radu motora, pošto se (da, frka me izać´ na cestu) vozim samo po poligonu, no primjetila sam učinak podešavanja ručica, i zvuk mi je puno ljepši kad ga ostavim u "praznom hodu". Buraz veli da ide ko´ blesav, i da puno bolje "komunicira". Čak je izjavio da možemo zaboravit na stari motor. Ovo je nešto drugo. Sasvim drugo.




Servis...famozne pakne&ostalo... Još u decembru!


Ovak´ nekak´ je izgledao servis.....trebalo je promijeniti pakne na kočionom disku, jer su bile u očajnom stanju! Serviser je bacio komentar u obliku; "Deco draga, na čem´ se vi vozite...pa bute se ubili!"



Prednje paknice su bile u redu. Ali ova zadnja mi se usjekla u pamćenje. Potpomogla sam to fotkom :) Nisam nikad prije vozila motor, ali bicikl jesam. Bicikl, naime, isto ima i disk i pakne. I sve to funkcionira kao kočioni sustav. Pa mi nikako nije jasno kako se dogodio ovakav oblik...

Stoga, netko neka me prosvijetli! :)



Ulje, naravno, za kočnice, koje, kao i svu tekućinu motora, treba mijenjati na redovitim servisima. Naravno, zavisi koju tekućinu i kako često...

Bila na poligonu!!

Jao joj, joj, jao, da jao.

Motor je nešto divno!!!!!
Na poligonu sam bila sad, neka dva sata sam se đirala........uf!Super je to...baš krasno.... G me vozio tamo i nazad, jerbo me frka na cestu izać, pa sam stvaarno uživala, čak i na suvozačkom. Pošto sam jako svježa u tome, vožnja mi predstavlja svojevrsni napor, pa mi je puno opuštenije i ugodnije kada on vozi.....onda samo guštam....ko´ mačka na suncu! :)

Frka. Velika frka.


Motor smo kupili u novembru prošle godine. Ja sam položila u lipnju, buraz(G) nekih mjesec dana kasnije.
Polagali smo na yamahi ybr, koja ima 125ccm i 10ak konja.
KLE je veći. 500ccm i 42 hp, oliti konjskih snaga.
Kažu, odličan je za početnike; sav je umjeren, ne može iznenaditi snagom.
Ja sam bila jaka na riječima, i brata uvjeravala kako ću odmah voziti, bez obzira na zimu, hladnoću, ma, kakav strah!
Naravno, nije tako ispalo :)
Evo, sredina siječnja je, ja sam se đarala samo po poligonu, po par sati u dva navrata.
I tek drugi put sam pomislila da nije nesavladivo velik. Sad, kad ga je serviser sredio, pa sam došla u radionu, opet mi je izgledao kao kombinacija konja&ponija. Opet me frka. Ali sad imam onu neku ludu želju da se skužimo, imam hrabrosti nositi se s tim.
Prvi put kad sam ga vozila, sam bila ukočena ko´ penis u erekciji, nikak´ se opustit, postat mu šefica...stroj je namijenjen za to, dovraga...

A, eto, burazu ništa od toga nije predstavljalo prevelik problem! Kak nam je prodavač iz Umaga dopeljal motor gore kod buraza na brdo, trebalo ga je spustit´, i oko tog smo imali frkice, jer je kiša padala, hladno je bilo, ovo ono, isprike, al G je to brzo riješio.
Iako malo brzopleto za moje pojmove.
Al opet, puno ljudi vjeruje u onu narodnu da treba odmah u vatru uletit, glavom u zid i ostale vrle verbalne izmišljotine.
No; on se bez bubrežnjaka, samo sa jaknom i rukavicama spustio dole (motor je još bio neregistriran!) i rek´o ; "Kaj, pa nije to tak strašno".

I, kaj je najgore, znam da nije...A opet me frka. ebemu.



Danas bi trebala ić´ vozit. Malo poligon, možda izađem na cestu napokon.

20 siječnja 2008

Aba, was ist das?


Kroz vrijeme koje prethodi izložbi vozit ću motor do unaprijed određenih lokacija, te ih onda fotografirati, no bit će i besciljnih vožnji te usputnih fotografija.

Lokacije su auto-praone, auto-radione i slična mjesta na različitim udaljenostima, koja su specifična po atraktivnim reklamama; u obliku polovice automobila postavljene na vrh ulazne ugrade, automobila kojem vidimo samo dno, onu stranu koja inače gleda cestu... Mjesta koja su mi uvijek, kao i vožnja, posebno motora, predstavljala muški svijet, te mi tako bila samo na specifičan način dostupna.

Ono što želim istražiti jest u kojoj mjeri su to zaista samo "muška posla", jer tako predrasuda utemeljena rodom određuje koji će biti naši interesi, te kako to utječe na otkrivanje i razvijanje vlastitog identiteta.