Motor smo kupili u novembru prošle godine. Ja sam položila u lipnju, buraz(G) nekih mjesec dana kasnije.
Polagali smo na yamahi ybr, koja ima 125ccm i 10ak konja.
KLE je veći. 500ccm i 42 hp, oliti konjskih snaga.
Kažu, odličan je za početnike; sav je umjeren, ne može iznenaditi snagom.
Ja sam bila jaka na riječima, i brata uvjeravala kako ću odmah voziti, bez obzira na zimu, hladnoću, ma, kakav strah!
Naravno, nije tako ispalo :)
Evo, sredina siječnja je, ja sam se đarala samo po poligonu, po par sati u dva navrata.
I tek drugi put sam pomislila da nije nesavladivo velik. Sad, kad ga je serviser sredio, pa sam došla u radionu, opet mi je izgledao kao kombinacija konja&ponija. Opet me frka. Ali sad imam onu neku ludu želju da se skužimo, imam hrabrosti nositi se s tim.
Prvi put kad sam ga vozila, sam bila ukočena ko´ penis u erekciji, nikak´ se opustit, postat mu šefica...stroj je namijenjen za to, dovraga...
A, eto, burazu ništa od toga nije predstavljalo prevelik problem! Kak nam je prodavač iz Umaga dopeljal motor gore kod buraza na brdo, trebalo ga je spustit´, i oko tog smo imali frkice, jer je kiša padala, hladno je bilo, ovo ono, isprike, al G je to brzo riješio.
Iako malo brzopleto za moje pojmove.
Al opet, puno ljudi vjeruje u onu narodnu da treba odmah u vatru uletit, glavom u zid i ostale vrle verbalne izmišljotine.
No; on se bez bubrežnjaka, samo sa jaknom i rukavicama spustio dole (motor je još bio neregistriran!) i rek´o ; "Kaj, pa nije to tak strašno".
I, kaj je najgore, znam da nije...A opet me frka. ebemu.
Danas bi trebala ić´ vozit. Malo poligon, možda izađem na cestu napokon.
Nema komentara:
Objavi komentar