14 ožujka 2008

O jučer.

Čini se da vozim sporije od ostalih vozača. Sad mi, doduše, ne radi kilometar sat, pa niti ne znam koliko je to brzo ili sporo, ali se sjećam ragovora sa starim i burazom u kojem sam ih pitala kako da se odnosim prema tome da svi voze iznad ograničenja i ispada da smetam, jer ja ne idem iznad. Ograničenja.
Pa mi nije jasno točno.... Definitivno ne znam voziti dovoljno dobro da bih išla brže nego je preporučeno, a ujedno je i kažnjivo, što si jednostavno ne mogu priuštiti jer nemam novaca za platiti kazne. Tak i onak se krpam već za benzin.
Sa druge strane, očito je da određenom broju vozača smetam. Što nije nikako dobro.
Autoškole i način na koji se nas vozače nauči voziti(položila sam i auto i motor u prvom pokušaju, što nikako ne znači da znam voziti, ali me svejedno A i B kategorija koštala 7.400kn, što je velik novac) niti ne spominjem jer je ta priča očigledno javno, da prostite, sranje, koje nikom ne smrdi pa se oko toga ništa ne poduzima.
E, sad, od puno sam toga krenula..
Vraćam se na razgovor sa najmilijima mi. Spomenuti mi rekoše da se ne obazirem, nego vozim po ograničenju i onako kako je za mene i ostale najsigurnije(to što oni brzaju nije moj problem, pa zato ne moram zbog njih žuriti).
E, jebiga. Nije to tak.
Nakon idućih par razgovora sa burazom, jedan je bio nakon što sam se razdjevičila, oliti vozila na kiši, sam shvatila da se taj isti najmiliji ne libi pri svakom mi razgovoru spomenuti kako bih trebala voziti brže jer :"Da, super kaj te nije bilo strah i kaj si to odvezla bez frke, ali si vjerojatno smetala ostalim vozačima".
Dakle, moja pozicija je- NE ZNAM VOZITI DOVOLJNO DOBRO DA IZBJEGNEM SRANJE UKOLIKO DO NJEGA DOĐE, ALI SVAKAKO TREBAM UBRZATI JER OSTALI ŽURE NA SVOJE LOKACIJE, A MENI UOPĆE NIJE OPRAVDANJE TRAKA ZA SPORIJE VOZAČE, MAKAR VOŽNJA BILA U OKVIRU OGRANIČENJA, JER JE TO JEDNOSTAVNO SPORO.

NENADJEBIVI VARGA

Na križanju smo, pješke, i prilična je gužva- auti, pješaci i tramvaji. Automobil iz sporedne ulice se treba priključiti u skroz desnu traku na Vukovarskoj. Iza dotičnog se skupilo još dva auta koji čekaju na isto. Vozačica oklijeva i ne kreće. Pošto nisam detaljno vidjela situaciju, ne mogu zaključiti koliko je to bilo izvedivo, odnosno, kojom brzinom su se auti kretali i koliki je bio intenzitet prometa u toj traci. Vozač iza nje trubi. Svi se okreću, ljudi počinju snimati situaciju i Varga komentira :"Viš´, ona se sad baš ne usudi krenut, a ovaj joj radi pritisak i sad bu sudar tak izazvala". Što se, hvala Bogu, nije dogodilo, ali nije niti daleko od istine.

TKO TREBA BITI NA CESTI

O istoj situaciji pričam sa "najmilijima" i usporedila sam to sa npr. školom u kojoj bi bilo neljudski "sporije" dijete tretirati kao da ne spada među "brže", te ga zbog toga pokušati što prije praktično uvjeriti u to kako je jednostavno nesposobno, te ga natjerati da samo odustane. Odgovor na usporedbu je bio da "..je škola obavezna, a autoškola nije. Ne mora svatko baš biti na cesti."
Odgovor stoji.
Stav je upitan.
Ispada da se radi o dva, u osnovi različita pristupa životu.
Jedan je onaj u kojem se strpiš, pričekaš i uskladiš tempo sa najbržima i najsporijima. Krećeš se kroz život uzimajući horizontalu postojanja oko sebe u obzir. Nisi važnija, pametnija, bolja, ljepša, brža, nego si prvenstveno u skladu. Tek onda te osobine postaju kvalitete koje doprinose na ovaj ili onaj način životu. Inače je to za kurac. Koliko ideš naprijed, ispred ostalih, toliko ostaješ sam/a i "đabe si krečio/la".
Kroz drugi pristup se uspoređujemo sa životinjskim principima po kojima slabiji ide van, nema se šta petljat u poslove kojima se bave sposobni.
Retardirani, slijepi, gluhi, ružni, Srbi, homoseksualci,žene sa stavom, svi čudaci, svi "drugi" idu u svoj koš u koji se ne petljamo ako ne moramo i najradije bismo da ne postoji.
Invalidnost, sporost, egzistencija kao "drugi" ili "druga" je nepoželjna. Ako si takav/takva, nije dobro. Ako se rodi takvo dijete- šteta. Velika šteta, cijela obitelj se guši u suzama.
U takvom stavu su sadržani svi fašizmi ovog svijeta. Ljudi nesvjesno odabiru stavljati se u superioran položaj, suditi i birati tko je "bolji". Jednakost ne postoji. "I u znaku jednakosti je jedna crta iznad druge". (Quote potpisa člana adventurer foruma).
Pa tako i u prometu. Preslika većine odnosa.
Pije mi to krv, iskreno.





Nema komentara: