O jučer.

Čini se da vozim sporije od ostalih vozača. Sad mi, doduše, ne radi kilometar sat, pa niti ne znam koliko je to brzo ili sporo, ali se sjećam ragovora sa starim i burazom u kojem sam ih pitala kako da se odnosim prema tome da svi voze iznad ograničenja i ispada da smetam, jer ja ne idem iznad. Ograničenja.
Pa mi nije jasno točno.... Definitivno ne znam voziti dovoljno dobro da bih išla brže nego je preporučeno, a ujedno je i kažnjivo, što si jednostavno ne mogu priuštiti jer nemam novaca za platiti kazne. Tak i onak se krpam već za benzin.
Sa druge strane, očito je da određenom broju vozača smetam. Što nije nikako dobro.
Autoškole i način na koji se nas vozače nauči voziti(položila sam i auto i motor u prvom pokušaju, što nikako ne znači da znam voziti, ali me svejedno A i B kategorija koštala 7.400kn, što je velik novac) niti ne spominjem jer je ta priča očigledno javno, da prostite, sranje, koje nikom ne smrdi pa se oko toga ništa ne poduzima.
E, sad, od puno sam toga krenula..
Vraćam se na razgovor sa najmilijima mi. Spomenuti mi rekoše da se ne obazirem, nego vozim po ograničenju i onako kako je za mene i ostale najsigurnije(to što oni brzaju nije moj problem, pa zato ne moram zbog njih žuriti).
E, jebiga. Nije to tak.
Nakon idućih par razgovora sa burazom, jedan je bio nakon što sam se razdjevičila, oliti vozila na kiši, sam shvatila da se taj isti najmiliji ne libi pri svakom mi razgovoru spomenuti kako bih trebala voziti brže jer :"Da, super kaj te nije bilo strah i kaj si to odvezla bez frke, ali si vjerojatno smetala ostalim vozačima".
Dakle, moja pozicija je- NE ZNAM VOZITI DOVOLJNO DOBRO DA IZBJEGNEM SRANJE UKOLIKO DO NJEGA DOĐE, ALI SVAKAKO TREBAM UBRZATI JER OSTALI ŽURE NA SVOJE LOKACIJE, A MENI UOPĆE NIJE OPRAVDANJE TRAKA ZA SPORIJE VOZAČE, MAKAR VOŽNJA BILA U OKVIRU OGRANIČENJA, JER JE TO JEDNOSTAVNO SPORO.

NENADJEBIVI VARGA

Na križanju smo, pješke, i prilična je gužva- auti, pješaci i tramvaji. Automobil iz sporedne ulice se treba priključiti u skroz desnu traku na Vukovarskoj. Iza dotičnog se skupilo još dva auta koji čekaju na isto. Vozačica oklijeva i ne kreće. Pošto nisam detaljno vidjela situaciju, ne mogu zaključiti koliko je to bilo izvedivo, odnosno, kojom brzinom su se auti kretali i koliki je bio intenzitet prometa u toj traci. Vozač iza nje trubi. Svi se okreću, ljudi počinju snimati situaciju i Varga komentira :"Viš´, ona se sad baš ne usudi krenut, a ovaj joj radi pritisak i sad bu sudar tak izazvala". Što se, hvala Bogu, nije dogodilo, ali nije niti daleko od istine.

TKO TREBA BITI NA CESTI

O istoj situaciji pričam sa "najmilijima" i usporedila sam to sa npr. školom u kojoj bi bilo neljudski "sporije" dijete tretirati kao da ne spada među "brže", te ga zbog toga pokušati što prije praktično uvjeriti u to kako je jednostavno nesposobno, te ga natjerati da samo odustane. Odgovor na usporedbu je bio da "..je škola obavezna, a autoškola nije. Ne mora svatko baš biti na cesti."
Odgovor stoji.
Stav je upitan.
Ispada da se radi o dva, u osnovi različita pristupa životu.
Jedan je onaj u kojem se strpiš, pričekaš i uskladiš tempo sa najbržima i najsporijima. Krećeš se kroz život uzimajući horizontalu postojanja oko sebe u obzir. Nisi važnija, pametnija, bolja, ljepša, brža, nego si prvenstveno u skladu. Tek onda te osobine postaju kvalitete koje doprinose na ovaj ili onaj način životu. Inače je to za kurac. Koliko ideš naprijed, ispred ostalih, toliko ostaješ sam/a i "đabe si krečio/la".
Kroz drugi pristup se uspoređujemo sa životinjskim principima po kojima slabiji ide van, nema se šta petljat u poslove kojima se bave sposobni.
Retardirani, slijepi, gluhi, ružni, Srbi, homoseksualci,žene sa stavom, svi čudaci, svi "drugi" idu u svoj koš u koji se ne petljamo ako ne moramo i najradije bismo da ne postoji.
Invalidnost, sporost, egzistencija kao "drugi" ili "druga" je nepoželjna. Ako si takav/takva, nije dobro. Ako se rodi takvo dijete- šteta. Velika šteta, cijela obitelj se guši u suzama.
U takvom stavu su sadržani svi fašizmi ovog svijeta. Ljudi nesvjesno odabiru stavljati se u superioran položaj, suditi i birati tko je "bolji". Jednakost ne postoji. "I u znaku jednakosti je jedna crta iznad druge". (Quote potpisa člana adventurer foruma).
Pa tako i u prometu. Preslika većine odnosa.
Pije mi to krv, iskreno.

Sad ne pišem jer vozim. A kad ne vozim, neš´ i napišem

... u radioni ...

... jedna objektivna ...


... jedna subjektivna ...

...jedna simbolična...

... ispred radione ...

Fotke sa zadnje

Buraza i njegovu dragu nismo uhvatili u opremi, al smo se divili kak imamo dvije mat i dvije sjajne crne kacige. Naravno da nije moglo proć´ bez fotkanja :)

Helmets United :)

Z750s me vozio :)

Ciklus.
Počet ću štovati bubrežnjak kao relikviju. Dušu dao za stezanje trbuha pri menstrualnim tegobama. Niš mi još ni tak pomoglo.

Situacija.
Ni mi se dalo vozit, pa je drug došao po mene.
Vraćamo se od buraza i na Držićevoj se poslije semafora, križanja sa Branimirovom, prestrojavamo iz desne u srednju traku sa priličnim ubrzanjem i u to vrijeme to također krene raditi auto iz lijeve. Bez žmigavca. Brzo smo bili u stiskavcu, ali je Varga dobro odreagirao, pa smo se našli na križanju sa Vukovarskom.
U trenutku kad je spomenuti vozač prolazio pokraj motora, Varga mu je rukom pokazivao znak žmiganja, na što je ovaj odgovorio srednjim prstom. V se raspizdio i htio ga lovit (ego, ego, ego), ali mislim da je presudno bilo što je tank već bio na rezervi.

Psovala bi sad i vrijeđala, al nema smisla.

Z750s.
Tvrd je. I neudoban. Skeri suvozačko, nem ni zamišljala kak je na jurilicama(iako niti nemam apsolutno nikakvu potrebu sjest na koju). Grabe su puno veće nego u stvarnosti :) Koljena su visoko, skvrčena i moram naprezati mišiće nogu da ne bi vozaču istisnula dupe u bubrege. Ne razumijem taj položaj uopće. KLE kraljevski tretira suvozače/ice u usporedbi sa ovom beštijom. Naravno, motori su inače prvenstveno namijenjeni za soliranje, pa zato.
U svakom slučaju, krasno je vozit´ se . ... ..

Stasam :)

Sam išla van opet.....super je sad.....Baš se dobro osjećam. Čak sam se frajerisala jer ne znam gdje mi je nestao reflektirajući pa ne zabavljam izgledom vozače oko sebe :) Na Goricu sam krenula, skrenula na aerodrom pa lijevo desno u Goricu pa nazad za Zagreb. Sam kaj me auti mass pretiču.
Čini mi se da samo autobusi i kamioni poštuju ograničenje.
Vozači su ustvari pravi wannabe anarhisti, kao, jebeš zakon, i to.

Neki dan sam upoznala tipa koji je na prvu djelovao sasvim normalno. A onda sam shvatila da ga uopće ne razumijem. Sa ogromnim osmjehom i blještavim zubima je pričao kako je on počeo voziti:"Ušao sam u Kaptol Kargo sa papirima od kredita i rekao da hoću ER-6n".
Bez položenog vozačkog, bez opreme, odmah na novi motor.
Naravno da su mu prodavači pokušali objasniti da to nije igračka, ali je on kao pravi muškarac na pravoj "Big Boys Toy" sjeo i pokušao krenuti nekih 5 puta, ali mu se motor gasio, a kada je napokon uspio, onda je kružio oko dućana. Da se malo nauči voziti.

Kako sam shvatila iz priča starijih vozača(vozačice baš i nisam upoznala), nekako pametnije ispada krenuti polako i na početku sa rabljenim motorom, jer su vjerojatni padovi(kaže se da se motoristi/ce dijele na one koji su imali pad i one koji nisu). Pa zato on meni djeluje nesuvislo.

On je pričao o hrabrosti, adrenalinu i slično. Rekla sam mu da su to notorne gluposti i da te karakteristike spadaju u neke druge djelatnosti, odnosno one pri kojima ne postoji mogućnost ugrožavanja ljudi oko sebe.

I prijateljici, koja nam je zajednička, sam rekla kako je on tipičan primjerak osobe koju motoristi nazivaju idiotom (naravno da planira kupiti CBR), na što je on odgovorio da sam ja tipičan primjerak onoga što ostali motoristi nazivaju pičkicom.

Pa si ti misli.

I naravno da ga cuga ne smeta pri vožnji: "Onda tek motor ide". Sa istim onim blještavim osmjehom i krasnim velikim očima.