Rasplinjač ili fergazer

Pitao me Klaudio jednom prilikom, ne citiram, ali u kontekstu :
"A ti si oduvijek voljela motore....?"
Na što je moj iskreni odgovor: "Stvarno ne znam".

Razlog tome leži djelomično u činjenici da nemam zavidno pamćenje na djetinjstvo, ali opet, želja, htijenja i osjećaja se o/sjećam. A u te kategorije ne mogu smjestiti vožnju motora. Niti auta.
A opet, oko dvadesete, kad je bio red da položim vozački za auto, a ja sam uvijek bila "mala od reda" pa nisam odoljela tom prijedlogu, i bilo mi je logično da položim i vožnju motora.
Jer su mi motori "super".
Tek mi je tada palo na pamet da me ništa ne sprečava da ja STVARNO vozim, da ne ostajem samo pri tome da su mi motori "super".
Da bi bilo smisleno znati što se dešava kada stisnem spojku, ili kuplung, kako kažu dečki. Jer oni tu riječ koriste cijeli život.
Ja ne.
To mene muči. I intrigira.
To što je ono što je meni "SPOJKA" i "RASPLINJAČ", je momcima "KUPLUNG" i "KARBURATOR/FERGAZER".
Zato jer se ja prvi put susrećem sa tim pojmovima, pa ih učim iz knjige, a za dečke je, čini mi se, normalno da su ih naučili nedugo nakon što su dobili autiće sa ispisanim brojevima i oznakama za koje su, znatiželjni kakvi jesu, pitali tate da im objasne što označavaju.
U isto vrijeme, na drugom kraju parka, su se cure hvalile svojim barbikama i natezale je li ljepša kovrčava ili ravna kosa, ovisno o tome kakvu su imale one ili njihove barbike.
Nakon što jednima i drugima dosade spomenute igre, dečki postaju ratnici i ganjaju se oko drveća, a djevojčice šeću mantrasto oko parka i pjevaju popularne pjesme zgodnih lutkica (mislim, pjevačica) sa televizije koje pjevaju o žudnji za nekim tipom.

Takva je situacija bila u mom parku.
Nastavila se tako da sam ja dobila role, a Goran bicikl.

Ctrl+v=
A opet, oko dvadesete, kad je bio red da položim vozački za auto, a ja sam uvijek bila "mala od reda" pa nisam odoljela tom prijedlogu, bilo je logično da položim i vožnju motora.
Jer su mi motori "super".
Tek mi je tada palo na pamet da me ništa ne sprečava da ja STVARNO vozim, da ne ostajem samo pri tome da su mi motori "super".

Nije, dakle, problem u budućoj situaciji, za koju sami odlučujemo kako ćemo razvijati interese, odnosno, taj problem je druge vrste, iako se radi o istom.
Problem je u situaciji u kojoj, kao na početku teksta, ja nisam sigurna volim li ja oduvijek motore. Aute, mehaniku...
Jer mi tamo nije bilo mjesto.
Pa sam se i sama, prilagođavajući se na okolinu, privikavala na "zadane uloge". (Pod navodnicima je jer nikad nisam bila prisiljena izgledati/ponašati se "kao žensko", nego sam "samo" bila obasipana silnim pitanjima i doživljavala čuđenja zato jer jednostavno nisam imala želju činiti spomenuto).
Tako sam, dakle, shvatila da je mjesto žene na motoru IZA, na sissy bar-u,
a mjesto žene u radioni- gola na kalendaru.
U jednom i drugom slučaju služi kao ukras, razonoda i drkalica muškarcu.
Ovo posljednje sam shvatila kasnije...Ranije sam samo imala utisak da ja "tamo", na vozačkoj poziciji ili u radioni, nemam što raditi.
Da tamo jednostavno nije moje mjesto.

Pa tako sada tražim svoje mjesto jer mi se čini da imam puno toga za nadoknaditi, ali i opet sebe otkriti.

Otvorenje

Dok ne dođem do boljih fotki, stavljam svoju skromnu imovinu :)

Još jedna zahvala!

Tvrtki "Pismorad", posebno gospodinu Juri Kraljeviću i angažmanu oko posudbe branika kojeg sam iskoristila za odlaganje opreme kao dio rada.