Sama na sebe ponosna
Kao što sam pisala, sad se više vozim pa manje pišem. Zadovoljna sam vožnjom, svaki dan je sve zabavnije pa mi se tako i dogodilo da sam danas na putu za Galženicu ostala bez benzina jer KLE nema prekrasan mjerni instrument tanka :) Pa motor promijeni zvuk, jako bruji, zvuči kao da kašlje ispušne plinove, ne prima gas, usporava i na kraju pri zaustavljanju komotno zaključujem da kočim sa ugašenim motorom koji nema kaj vuć´:) I sve to na Velikogoričkoj, prije skretanja za Odru :)
Trebalo je samo okrenuti na rezervu- nije bilo problema, ali mi je došlo nezgodno i neočekivano.
No, bila sam sretna ko´ tranzistor nakon što sam vozila sa Vargom navečer pa je rekao da je moja prva vožnja s njim(ona do Jakovlja, za koju svima spomene kako sam po Bolonji vozila 40kmh(iako to nije istina, išla sam 60:) i "samo" 3 puta mi se na semaforu ugasio motor:))))u usporedbi sa ovom danas "nebo i zemlja". Drago mi je da uspijevam. Osjećam se sigurno i znam kaj, kad i zakaj radim. To, mislim da je super.
Krštenje
Na kiši.
Prijatelj koji je u klubu, Silverima, me zvao na motorijadu u subotu, na što sam pristala doći, što je bio neizjerno zanimljiv moment jer me na Škorpikovoj ulovila kiŠa, došla sam među hrpu bajkera u svom F.R.P (famoznom reflektirajućem prsluku:) i na kraju, bila mi je to posve nova situacija pošto nikada prije nisam na motorijadi bila trijezna. Tako dugo. Niti pila sok. Niti mineralnu.
Cijela večer mi je bila mnogostruko krštenje :)
Bilo je odlično.
Zahvala
Gazdama birtija u kojima sam snimila neke od fotki za kalendar koji će biti izložen na izložbi!
"G.P.", Karlovac
"D", Karlovac
"ENDURO", Karlovac
"SAN ANTONIO", Sesvete
Postoji još veliki broj divnih "biker friendly" birtija dosljedno uređenih, postoji još par servisa za koje sam čula da imaju suludo dobre reklame, no vozila sam udaljenosti u okviru svojih mogućnosti. Naravno da je percepcija vlastitih mogućnosti uvijek diskutabilna, no ovo je bila procjena koju sam smatrala ispravnom. Dalje od tog me bilo trta :)
31 ožujka 2008
24 ožujka 2008
Opal mi je :)
Samo se spustio. Mislim, nije sam, nisu mašine još toliko pametne, radi se o najjednostavnijem nesnalaženju. Mom.
Ulazim dakle u dvorište meke travnate površine, na par mjesta na ulazu su grabice od kamionskih guma, ali ima sasvim dovoljno prostora za prolaz.
Dođem, zaustavljam se, spustim noge, prođu brat i dragi, spuštam u prvu i krećem,
ALI ne krećem!
Pada mi motor.. :)
Kukulele.
Na desnu stranu, samo se spustio. Na sreću, žmigavac nisam zdrobila jer je taman upal u grabicu jednu. Skužim kaj se desilo (jer, majke mi, nisam mislila da bu opal, ja sam se spremala krenut!) pa mu ubijem struju, dragi vidi da nekaj curi, smrdi benzin- priznajem, malo me bilo frka, al me Robi pripitomio kad sam ga nazvala, iberlauf je ključna riječ :)
e,SAd, Goran mi je pričao kako bi bilo pametno da koji put probam podignuti motor sa zemlje, da skužim tehniku i ne brukam se pa sam to krenula radit. Al momci nemaju mira kad vide djevu u nevolji, odmah im se odjeća pretvara u sjajnu odoru, vade svoje mačeve i prijete neprijateljima! Zapomagala sam :" NEMOJTE, NEMOJTE, DAJTE DA BAR PROBAM SAMA!", ali uzalud....Demonstracija snage je bila izvršena i motor je bio osovljen u vertikalu.
Težak je, u ono neš vremena kaj mi je bilo prepušteno da otkrijem koliko je izvedivo podići ga sa poda, činilo se nemoguće.
Za mene.
Mislim da se moram zjačat.
Uostalom, tam po tom imanju kaj smo radili....dečki mogu radit ko budale.
A kad sam im došla uskočit malo, probat kopat jame, Varga mi je izbijao zemlju sa lopate svojom lopatom i kada je on vadio, bacao bi meni po nogama zemlju :) Budala blesava :) Bilo je urnebesno zabavno, ali sam skužila da je to, ah.....surova stvarnost :) Kada žena pokušava obaviti "muški posao", doživljava je se neozbiljno:)
Sigurno, da je situacija takva da je činjenica da sam iskopala jama za cijeli šljivik, prepustili bi mi kopanje, ali ovako, moje ruke su se mogle pozabavit samo rezanjem bršljena.
Iako, kad je padao mrak i morali smo brzo završiti, nitko se nije bunio na moje jame i istovaranje gnojiva. Sama sam se iznenadila koliko mi to ide i koliko mi se sviđa.
Zabavan je bršljen, al kopanje jama je rokenrol!!!
Ulazim dakle u dvorište meke travnate površine, na par mjesta na ulazu su grabice od kamionskih guma, ali ima sasvim dovoljno prostora za prolaz.
Dođem, zaustavljam se, spustim noge, prođu brat i dragi, spuštam u prvu i krećem,
ALI ne krećem!
Pada mi motor.. :)
Kukulele.
Na desnu stranu, samo se spustio. Na sreću, žmigavac nisam zdrobila jer je taman upal u grabicu jednu. Skužim kaj se desilo (jer, majke mi, nisam mislila da bu opal, ja sam se spremala krenut!) pa mu ubijem struju, dragi vidi da nekaj curi, smrdi benzin- priznajem, malo me bilo frka, al me Robi pripitomio kad sam ga nazvala, iberlauf je ključna riječ :)
e,SAd, Goran mi je pričao kako bi bilo pametno da koji put probam podignuti motor sa zemlje, da skužim tehniku i ne brukam se pa sam to krenula radit. Al momci nemaju mira kad vide djevu u nevolji, odmah im se odjeća pretvara u sjajnu odoru, vade svoje mačeve i prijete neprijateljima! Zapomagala sam :" NEMOJTE, NEMOJTE, DAJTE DA BAR PROBAM SAMA!", ali uzalud....Demonstracija snage je bila izvršena i motor je bio osovljen u vertikalu.
Težak je, u ono neš vremena kaj mi je bilo prepušteno da otkrijem koliko je izvedivo podići ga sa poda, činilo se nemoguće.
Za mene.
Mislim da se moram zjačat.
Uostalom, tam po tom imanju kaj smo radili....dečki mogu radit ko budale.
A kad sam im došla uskočit malo, probat kopat jame, Varga mi je izbijao zemlju sa lopate svojom lopatom i kada je on vadio, bacao bi meni po nogama zemlju :) Budala blesava :) Bilo je urnebesno zabavno, ali sam skužila da je to, ah.....surova stvarnost :) Kada žena pokušava obaviti "muški posao", doživljava je se neozbiljno:)
Sigurno, da je situacija takva da je činjenica da sam iskopala jama za cijeli šljivik, prepustili bi mi kopanje, ali ovako, moje ruke su se mogle pozabavit samo rezanjem bršljena.
Iako, kad je padao mrak i morali smo brzo završiti, nitko se nije bunio na moje jame i istovaranje gnojiva. Sama sam se iznenadila koliko mi to ide i koliko mi se sviđa.
Zabavan je bršljen, al kopanje jama je rokenrol!!!
14 ožujka 2008
O jučer.
Čini se da vozim sporije od ostalih vozača. Sad mi, doduše, ne radi kilometar sat, pa niti ne znam koliko je to brzo ili sporo, ali se sjećam ragovora sa starim i burazom u kojem sam ih pitala kako da se odnosim prema tome da svi voze iznad ograničenja i ispada da smetam, jer ja ne idem iznad. Ograničenja.
Pa mi nije jasno točno.... Definitivno ne znam voziti dovoljno dobro da bih išla brže nego je preporučeno, a ujedno je i kažnjivo, što si jednostavno ne mogu priuštiti jer nemam novaca za platiti kazne. Tak i onak se krpam već za benzin.
Sa druge strane, očito je da određenom broju vozača smetam. Što nije nikako dobro.
Autoškole i način na koji se nas vozače nauči voziti(položila sam i auto i motor u prvom pokušaju, što nikako ne znači da znam voziti, ali me svejedno A i B kategorija koštala 7.400kn, što je velik novac) niti ne spominjem jer je ta priča očigledno javno, da prostite, sranje, koje nikom ne smrdi pa se oko toga ništa ne poduzima.
E, sad, od puno sam toga krenula..
Vraćam se na razgovor sa najmilijima mi. Spomenuti mi rekoše da se ne obazirem, nego vozim po ograničenju i onako kako je za mene i ostale najsigurnije(to što oni brzaju nije moj problem, pa zato ne moram zbog njih žuriti).
E, jebiga. Nije to tak.
Nakon idućih par razgovora sa burazom, jedan je bio nakon što sam se razdjevičila, oliti vozila na kiši, sam shvatila da se taj isti najmiliji ne libi pri svakom mi razgovoru spomenuti kako bih trebala voziti brže jer :"Da, super kaj te nije bilo strah i kaj si to odvezla bez frke, ali si vjerojatno smetala ostalim vozačima".
Dakle, moja pozicija je- NE ZNAM VOZITI DOVOLJNO DOBRO DA IZBJEGNEM SRANJE UKOLIKO DO NJEGA DOĐE, ALI SVAKAKO TREBAM UBRZATI JER OSTALI ŽURE NA SVOJE LOKACIJE, A MENI UOPĆE NIJE OPRAVDANJE TRAKA ZA SPORIJE VOZAČE, MAKAR VOŽNJA BILA U OKVIRU OGRANIČENJA, JER JE TO JEDNOSTAVNO SPORO.
NENADJEBIVI VARGA
Na križanju smo, pješke, i prilična je gužva- auti, pješaci i tramvaji. Automobil iz sporedne ulice se treba priključiti u skroz desnu traku na Vukovarskoj. Iza dotičnog se skupilo još dva auta koji čekaju na isto. Vozačica oklijeva i ne kreće. Pošto nisam detaljno vidjela situaciju, ne mogu zaključiti koliko je to bilo izvedivo, odnosno, kojom brzinom su se auti kretali i koliki je bio intenzitet prometa u toj traci. Vozač iza nje trubi. Svi se okreću, ljudi počinju snimati situaciju i Varga komentira :"Viš´, ona se sad baš ne usudi krenut, a ovaj joj radi pritisak i sad bu sudar tak izazvala". Što se, hvala Bogu, nije dogodilo, ali nije niti daleko od istine.
TKO TREBA BITI NA CESTI
O istoj situaciji pričam sa "najmilijima" i usporedila sam to sa npr. školom u kojoj bi bilo neljudski "sporije" dijete tretirati kao da ne spada među "brže", te ga zbog toga pokušati što prije praktično uvjeriti u to kako je jednostavno nesposobno, te ga natjerati da samo odustane. Odgovor na usporedbu je bio da "..je škola obavezna, a autoškola nije. Ne mora svatko baš biti na cesti."
Odgovor stoji.
Stav je upitan.
Ispada da se radi o dva, u osnovi različita pristupa životu.
Jedan je onaj u kojem se strpiš, pričekaš i uskladiš tempo sa najbržima i najsporijima. Krećeš se kroz život uzimajući horizontalu postojanja oko sebe u obzir. Nisi važnija, pametnija, bolja, ljepša, brža, nego si prvenstveno u skladu. Tek onda te osobine postaju kvalitete koje doprinose na ovaj ili onaj način životu. Inače je to za kurac. Koliko ideš naprijed, ispred ostalih, toliko ostaješ sam/a i "đabe si krečio/la".
Kroz drugi pristup se uspoređujemo sa životinjskim principima po kojima slabiji ide van, nema se šta petljat u poslove kojima se bave sposobni.
Retardirani, slijepi, gluhi, ružni, Srbi, homoseksualci,žene sa stavom, svi čudaci, svi "drugi" idu u svoj koš u koji se ne petljamo ako ne moramo i najradije bismo da ne postoji.
Invalidnost, sporost, egzistencija kao "drugi" ili "druga" je nepoželjna. Ako si takav/takva, nije dobro. Ako se rodi takvo dijete- šteta. Velika šteta, cijela obitelj se guši u suzama.
U takvom stavu su sadržani svi fašizmi ovog svijeta. Ljudi nesvjesno odabiru stavljati se u superioran položaj, suditi i birati tko je "bolji". Jednakost ne postoji. "I u znaku jednakosti je jedna crta iznad druge". (Quote potpisa člana adventurer foruma).
Pa tako i u prometu. Preslika većine odnosa.
Pije mi to krv, iskreno.
Pa mi nije jasno točno.... Definitivno ne znam voziti dovoljno dobro da bih išla brže nego je preporučeno, a ujedno je i kažnjivo, što si jednostavno ne mogu priuštiti jer nemam novaca za platiti kazne. Tak i onak se krpam već za benzin.
Sa druge strane, očito je da određenom broju vozača smetam. Što nije nikako dobro.
Autoškole i način na koji se nas vozače nauči voziti(položila sam i auto i motor u prvom pokušaju, što nikako ne znači da znam voziti, ali me svejedno A i B kategorija koštala 7.400kn, što je velik novac) niti ne spominjem jer je ta priča očigledno javno, da prostite, sranje, koje nikom ne smrdi pa se oko toga ništa ne poduzima.
E, sad, od puno sam toga krenula..
Vraćam se na razgovor sa najmilijima mi. Spomenuti mi rekoše da se ne obazirem, nego vozim po ograničenju i onako kako je za mene i ostale najsigurnije(to što oni brzaju nije moj problem, pa zato ne moram zbog njih žuriti).
E, jebiga. Nije to tak.
Nakon idućih par razgovora sa burazom, jedan je bio nakon što sam se razdjevičila, oliti vozila na kiši, sam shvatila da se taj isti najmiliji ne libi pri svakom mi razgovoru spomenuti kako bih trebala voziti brže jer :"Da, super kaj te nije bilo strah i kaj si to odvezla bez frke, ali si vjerojatno smetala ostalim vozačima".
Dakle, moja pozicija je- NE ZNAM VOZITI DOVOLJNO DOBRO DA IZBJEGNEM SRANJE UKOLIKO DO NJEGA DOĐE, ALI SVAKAKO TREBAM UBRZATI JER OSTALI ŽURE NA SVOJE LOKACIJE, A MENI UOPĆE NIJE OPRAVDANJE TRAKA ZA SPORIJE VOZAČE, MAKAR VOŽNJA BILA U OKVIRU OGRANIČENJA, JER JE TO JEDNOSTAVNO SPORO.
NENADJEBIVI VARGA
Na križanju smo, pješke, i prilična je gužva- auti, pješaci i tramvaji. Automobil iz sporedne ulice se treba priključiti u skroz desnu traku na Vukovarskoj. Iza dotičnog se skupilo još dva auta koji čekaju na isto. Vozačica oklijeva i ne kreće. Pošto nisam detaljno vidjela situaciju, ne mogu zaključiti koliko je to bilo izvedivo, odnosno, kojom brzinom su se auti kretali i koliki je bio intenzitet prometa u toj traci. Vozač iza nje trubi. Svi se okreću, ljudi počinju snimati situaciju i Varga komentira :"Viš´, ona se sad baš ne usudi krenut, a ovaj joj radi pritisak i sad bu sudar tak izazvala". Što se, hvala Bogu, nije dogodilo, ali nije niti daleko od istine.
TKO TREBA BITI NA CESTI
O istoj situaciji pričam sa "najmilijima" i usporedila sam to sa npr. školom u kojoj bi bilo neljudski "sporije" dijete tretirati kao da ne spada među "brže", te ga zbog toga pokušati što prije praktično uvjeriti u to kako je jednostavno nesposobno, te ga natjerati da samo odustane. Odgovor na usporedbu je bio da "..je škola obavezna, a autoškola nije. Ne mora svatko baš biti na cesti."
Odgovor stoji.
Stav je upitan.
Ispada da se radi o dva, u osnovi različita pristupa životu.
Jedan je onaj u kojem se strpiš, pričekaš i uskladiš tempo sa najbržima i najsporijima. Krećeš se kroz život uzimajući horizontalu postojanja oko sebe u obzir. Nisi važnija, pametnija, bolja, ljepša, brža, nego si prvenstveno u skladu. Tek onda te osobine postaju kvalitete koje doprinose na ovaj ili onaj način životu. Inače je to za kurac. Koliko ideš naprijed, ispred ostalih, toliko ostaješ sam/a i "đabe si krečio/la".
Kroz drugi pristup se uspoređujemo sa životinjskim principima po kojima slabiji ide van, nema se šta petljat u poslove kojima se bave sposobni.
Retardirani, slijepi, gluhi, ružni, Srbi, homoseksualci,žene sa stavom, svi čudaci, svi "drugi" idu u svoj koš u koji se ne petljamo ako ne moramo i najradije bismo da ne postoji.
Invalidnost, sporost, egzistencija kao "drugi" ili "druga" je nepoželjna. Ako si takav/takva, nije dobro. Ako se rodi takvo dijete- šteta. Velika šteta, cijela obitelj se guši u suzama.
U takvom stavu su sadržani svi fašizmi ovog svijeta. Ljudi nesvjesno odabiru stavljati se u superioran položaj, suditi i birati tko je "bolji". Jednakost ne postoji. "I u znaku jednakosti je jedna crta iznad druge". (Quote potpisa člana adventurer foruma).
Pa tako i u prometu. Preslika većine odnosa.
Pije mi to krv, iskreno.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)