21 siječnja 2008







ROBI, HVALA NA FOTKAMA! :)



Na vožnji kao suputnica. joj.

Nazvali smo frenda u Turopolju, pa dogovorili da bumo do njega, vizitirat ga :) Prvo je bio dogovor da idemo zajedno dalje, na vožnju, pošto on vozi Z750s, isto Kawasakija, ali sam ja kasno doma došla, pa smo i krenuli kasnije što je rezultiralo vožnjom u sumrak kroz svježu maglu pri povratku.
Uglavnom, slatko je to, ali, vraški mi smeta sjediti iza- hoću ja vozit! Daleko od toga da je meni bilo super, čak, inače me izuzetno strah kad sa burazom nekam idem autom, jer on vozi .... pa, tak kak meni ne odgovara. Baš .... nevoljko sjedam u auto. Na motoru me nije strah. Možda je on oprezniji, a možda se ja samo osjećam sigurnije! Ovo drugo je, ustvari, ziher- jer u autu sam oklopljena, zaštićena, ali na motoru imam veći osjećaj kontrole. Takva sam, pa mi je to potrebno!
I hladno je bilo. Baš hladno! Mislim da je to ono o čemu pričaju iskusniji kada savjetuju dobru opremu, toplu odjeću, spominju bolove u koljenima, pothlađenost i ostalo. Naravno, bila sam u full opremi, ali očito to baš i nije potpuno prilagođeno uvjetima. 70ak km smo prešli, koristili smo i komunikator, za kojeg sam mislila da je nepotreban, ali stvarno mi je draže kad znam "gdje me i zašto vozaju":) Izludila bih da uopće nemam pojma zašto stajemo kad negdje stajemo. Ovak je to pojednostavljeno.

Samo..... kada silazite sa motora, dobro je sjetiti se da ste još uvijek prikopčani, bez obzira kaj vam dupe više nije na sjedalu.... :))))))))

Ni to sve ot servisa bilo, ima još :)

Došle su i svjećice na red..ova gore je, nravno, stara, izvađena. Koliko sam shvatila, to je valjda "najredovitije". Vražje su te male spravice, moram primjetiti... Pri svakom ciklusu od četiri takta, točnije, zero prije G.M.T, oliti gornje mrtve točke, (laički rečeno) bobina našoj svjećici "pošalje" napon, koji ova grune u smjesu(goriva i zraka) i tako nastaje "ekspanzija". Ta snaga potiska zapaljene smjese je ono što je karakteristike SNAGE MOTORA! Znači, to malo, da prostite, djubre:) ima nevjerojatnu odgovornost! Naravno da, pošto pričamo o mehanici, elektrici, sve ima svoju funkciju, ali kad je to tako mala, mala, sitna, dražesna stvarčica...


Na KLEu je trebalo još zamijeniti ulje, provjeriti antifriz, čekirati karburatore i ventile, pošto je motor u "praznom hodu" imao neujednačen ritam.. I Robi nam je sredio ručice, pošto je i na gasu i na spojki bilo lufta pri okretanju.
Ja niti ne mogu primjetiti neku razliku u radu motora, pošto se (da, frka me izać´ na cestu) vozim samo po poligonu, no primjetila sam učinak podešavanja ručica, i zvuk mi je puno ljepši kad ga ostavim u "praznom hodu". Buraz veli da ide ko´ blesav, i da puno bolje "komunicira". Čak je izjavio da možemo zaboravit na stari motor. Ovo je nešto drugo. Sasvim drugo.




Servis...famozne pakne&ostalo... Još u decembru!


Ovak´ nekak´ je izgledao servis.....trebalo je promijeniti pakne na kočionom disku, jer su bile u očajnom stanju! Serviser je bacio komentar u obliku; "Deco draga, na čem´ se vi vozite...pa bute se ubili!"



Prednje paknice su bile u redu. Ali ova zadnja mi se usjekla u pamćenje. Potpomogla sam to fotkom :) Nisam nikad prije vozila motor, ali bicikl jesam. Bicikl, naime, isto ima i disk i pakne. I sve to funkcionira kao kočioni sustav. Pa mi nikako nije jasno kako se dogodio ovakav oblik...

Stoga, netko neka me prosvijetli! :)



Ulje, naravno, za kočnice, koje, kao i svu tekućinu motora, treba mijenjati na redovitim servisima. Naravno, zavisi koju tekućinu i kako često...

Bila na poligonu!!

Jao joj, joj, jao, da jao.

Motor je nešto divno!!!!!
Na poligonu sam bila sad, neka dva sata sam se đirala........uf!Super je to...baš krasno.... G me vozio tamo i nazad, jerbo me frka na cestu izać, pa sam stvaarno uživala, čak i na suvozačkom. Pošto sam jako svježa u tome, vožnja mi predstavlja svojevrsni napor, pa mi je puno opuštenije i ugodnije kada on vozi.....onda samo guštam....ko´ mačka na suncu! :)

Frka. Velika frka.


Motor smo kupili u novembru prošle godine. Ja sam položila u lipnju, buraz(G) nekih mjesec dana kasnije.
Polagali smo na yamahi ybr, koja ima 125ccm i 10ak konja.
KLE je veći. 500ccm i 42 hp, oliti konjskih snaga.
Kažu, odličan je za početnike; sav je umjeren, ne može iznenaditi snagom.
Ja sam bila jaka na riječima, i brata uvjeravala kako ću odmah voziti, bez obzira na zimu, hladnoću, ma, kakav strah!
Naravno, nije tako ispalo :)
Evo, sredina siječnja je, ja sam se đarala samo po poligonu, po par sati u dva navrata.
I tek drugi put sam pomislila da nije nesavladivo velik. Sad, kad ga je serviser sredio, pa sam došla u radionu, opet mi je izgledao kao kombinacija konja&ponija. Opet me frka. Ali sad imam onu neku ludu želju da se skužimo, imam hrabrosti nositi se s tim.
Prvi put kad sam ga vozila, sam bila ukočena ko´ penis u erekciji, nikak´ se opustit, postat mu šefica...stroj je namijenjen za to, dovraga...

A, eto, burazu ništa od toga nije predstavljalo prevelik problem! Kak nam je prodavač iz Umaga dopeljal motor gore kod buraza na brdo, trebalo ga je spustit´, i oko tog smo imali frkice, jer je kiša padala, hladno je bilo, ovo ono, isprike, al G je to brzo riješio.
Iako malo brzopleto za moje pojmove.
Al opet, puno ljudi vjeruje u onu narodnu da treba odmah u vatru uletit, glavom u zid i ostale vrle verbalne izmišljotine.
No; on se bez bubrežnjaka, samo sa jaknom i rukavicama spustio dole (motor je još bio neregistriran!) i rek´o ; "Kaj, pa nije to tak strašno".

I, kaj je najgore, znam da nije...A opet me frka. ebemu.



Danas bi trebala ić´ vozit. Malo poligon, možda izađem na cestu napokon.

20 siječnja 2008

Aba, was ist das?


Kroz vrijeme koje prethodi izložbi vozit ću motor do unaprijed određenih lokacija, te ih onda fotografirati, no bit će i besciljnih vožnji te usputnih fotografija.

Lokacije su auto-praone, auto-radione i slična mjesta na različitim udaljenostima, koja su specifična po atraktivnim reklamama; u obliku polovice automobila postavljene na vrh ulazne ugrade, automobila kojem vidimo samo dno, onu stranu koja inače gleda cestu... Mjesta koja su mi uvijek, kao i vožnja, posebno motora, predstavljala muški svijet, te mi tako bila samo na specifičan način dostupna.

Ono što želim istražiti jest u kojoj mjeri su to zaista samo "muška posla", jer tako predrasuda utemeljena rodom određuje koji će biti naši interesi, te kako to utječe na otkrivanje i razvijanje vlastitog identiteta.